Budući reisul-ulema djelovat će u međunarodnom okruženju u kojem se sigurnost, religija, identitet i geopolitika sve snažnije prepliću, zbog čega će morati istovremeno graditi međunarodna partnerstva, čuvati institucionalnu samostalnost Islamske zajednice i dosljedno zastupati univerzalne principe zaštite ljudskog života, ocijenio je prof. dr. Sead Turčalo, dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu.

Turčalo je o međunarodnoj dimenziji institucije reisul-uleme govorio u Specijalnom programu Radija BIR posvećenom izborima za reisul-ulemu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Ovaj serijal razmatra mjesto poglavara Islamske zajednice između vjere, društva, države i svijeta, a Turčalo je posebno analizirao međunarodnu poziciju budućeg reisul-uleme, islamofobiju, odnose sa zapadnim i muslimanskim državama te mogućnost međunarodnog predstavljanja bosanskog iskustva.

Međunarodna uloga proizlazi iz same strukture Zajednice

Turčalo je podsjetio da su pitanja očuvanja vjerskog identiteta i institucionalne samostalnosti prisutna praktično od nastanka institucije reisul-uleme.

– Od onog momenta kada je institucija nastala 1882. godine, pojavila su se važna pitanja koja su i danas važna. A to je pitanje kako očuvati vlastiti vjerski identitet, s druge strane kako očuvati institucionalnu samostalnost u okolnostima koje dominantno ili određuju ili na koje dominantno utječu drugi – kazao je.

Međunarodnu dimenziju funkcije reisul-uleme ne smatra dodatkom osnovnoj ulozi, nego njenim prirodnim dijelom zbog organizacijske strukture Islamske zajednice i činjenice da njeni pripadnici žive u različitim državama.

– A danas kada gledamo, ta međunarodna uloga reisul-uleme ima i vrlo konkretno institucionalno uporište jer reisul-ulema predvodi i predstavlja Islamsku zajednicu koja u svom organizacijskom smislu i u smislu pripadništva odnosno članstva prelazi državne granice, dakle granice Bosne i Hercegovine, uključuje i bošnjačku dijasporu, uključuje pripadnike iz zemalja susjedstva ili takozvane domovinske zajednice i tako dalje – rekao je.

Govoreći u emisiji „Reis i svijet“, koju uređuje i vodi Nadira Hurem, Turčalo je naglasio da takva struktura od reisul-uleme zahtijeva razumijevanje različitih pravnih, društvenih i političkih okruženja.

– Po prirodi same Islamske zajednice i njenog uređenja njegova uloga mora biti međunarodna i reisul-ulema mora zapravo razumijevati da ne može biti fokusiran samo, da tako kažemo, na Zajednicu kao neko unutrašnje pitanje nego da on predstavlja tu Zajednicu i na međunarodnom planu – kazao je.

Prednost evropskog muslimanskog iskustva

Posebnom vrijednošću institucije reisul-uleme smatra mogućnost da međunarodnim sagovornicima govori istovremeno iz evropskog društvenog iskustva i iz muslimanske vjerske tradicije.

– I ono što je njegova posebna prednost kad govorimo o reisul-ulemi Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini jeste da on sa svima na međunarodnom planu može razgovarati iz evropskog društvenog iskustva, iskustva jednog evropskog autohtonog muslimana i iz unutrašnjosti muslimanske vjerske tradicije. To je nešto što je jedinstveno, što je posebno i što ga čini vrlo važnim – naglasio je.

Međunarodnu vidljivost, međutim, ne treba poistovjećivati s mogućnošću neposrednog utjecaja na odluke drugih država i međunarodnih institucija.

– Naravno, sve te njegove domete i utjecaje treba i realno promatrati jer ono što je međunarodna vidljivost ne znači da može utjecati na promjene ili oblikovanje odluka međunarodnih aktera, ali je važna ta vjerodostojnost i kvalitet argumentacije i jedna institucionalna pripremljenost – kazao je.

Islamofobija može imati posljedice i za unutrašnju politiku BiH

Turčalo smatra da će četrnaesti reisul-ulema djelovati u posebno osjetljivom geopolitičkom trenutku.

– Četrnaesti reisul-ulema će djelovati zaista u okolnostima u kojima se pitanje i sigurnosti, identiteta i religije jako isprepliću i za Islamsku zajednicu je posebno osjetljivo to što Bošnjake u različitim geopolitičkim predstavama često im se pripisuje uloga zanemarujući i njihovu političku samostalnost i njihovu historiju i njihove stvarne potrebe – kazao je.

Posebno je upozorio na desničarske narative u kojima se islam predstavlja kao strani element u Evropi i moguće prenošenje takvih obrazaca na Bosnu i Hercegovinu.

– Posljedica može biti osporavanje evropske pripadnosti jednog cijelog naroda koji je autohtono evropski, Bošnjaka. Istovremeno jedno prešutno opravdavanje političkog ograničavanja tog naroda. I moja je procjena da je to jedna od najopasnijih mogućih veza između evropske i globalne islamofobije i bosanskohercegovačke unutrašnje politike – rekao je.

Zbog toga će, smatra, jedan od zadataka budućeg reisul-uleme biti prepoznavanje trenutka u kojem legitimne sigurnosne teme prerastaju u generalizaciju i sumnjičenje cijele zajednice.

– Zbog toga budući reis mora imati sposobnost da prepozna kada neko legitimno sigurnosno pitanje se pretvara u jednu vrstu kolektivnog sumnjičenja muslimana i tako dalje – naglasio je.

Partnerstvo s muslimanskim državama bez gubitka samostalnosti

Jedan od složenijih izazova vidi i u odnosima s državama muslimanske većine, čija podrška može biti značajna, ali čije vanjske politike, kao i kod drugih država, prvenstveno određuju njihovi državni i geopolitički interesi.

– I budući reis će morati na neki način njegovati, naravno, partnerstva, a istovremeno čuvati slobodu Islamske zajednice da samostalno određuje svoje prioritete i kad je u pitanju obrazovanje i da neka finansijska podrška ili neka obrazovna saradnja ili obnova vakufa ni na koji način ne stvori situaciju u kojoj neko osjeća da ima pravo, neko izvana, da utječe na usmjeravanje stavova Islamske zajednice – kazao je Turčalo.

Ista načela za Bosnu, Palestinu i svaku drugu žrtvu

Međunarodni autoritet reisul-uleme, prema njegovom mišljenju, zavisit će i od dosljednosti u odnosu prema stradanju ljudi, bez obzira na identitet žrtve ili političku pripadnost počinioca.

– Potrebno je, naravno, da postoji jedan vrlo kritički odnos prema zapadnim politikama, ali koji ostavlja prostor za saradnju i sa institucijama tih država i sa njihovim društvima, a isto tako saradnja sa nezapadnim državama treba da ostavi prostor za kritiku njihovih političkih praksi i postupaka – kazao je.

Bosansko iskustvo agresije i genocida, smatra, treba predstavljati svijetu, ali ne isključivo iz pozicije žrtve. Ono uključuje i obnovu, povratak, traženje pravde i ponovno uspostavljanje zajedničkog života.

– To bosansko iskustvo koje navodite je nešto što sigurno treba da ostane neko temeljno uporište međunarodnog djelovanja reisul-uleme, ali upravo međunarodnog djelovanja koje ne polazi uvijek iz pozicije žrtve nego iz pozicije aktivnog oblikovanja i prenošenja ovdašnjih iskustava u neke druge prostore – rekao je.

Upravo iskustvo Bosne i Hercegovine, prema njegovim riječima, pokazuje i jaz između međunarodno priznatih prava i spremnosti međunarodnih struktura da ta prava stvarno zaštite.

– Taj autoritet koji je stečen ovdje iskustvom stradanja nosi, po meni, jednu zahtjevnu obavezu. Znate, tuđa patnja se treba prepoznati bez obzira na identitet žrtve ili političku pripadnost počinioca. I reis koji govori o dostojanstvu bosanskog djeteta mora moći govoriti o dostojanstvu palestinskog djeteta ili bilo kojeg drugog djeteta – naglasio je Turčalo.

Za budućeg reisul-ulemu zato vidi veoma složenu ulogu koja po širini pitanja i odnosa koje mora razumjeti može podsjećati na upravljanje državnim sistemom.

– Nekad smatram da uloga institucije reisul-uleme i vođenja Islamske zajednice zna biti kompleksna poput vođenja države. Mislim da nekako budući reis treba kroz tu perspektivu promatrati svoju ulogu. Dakle, da bude svjestan kompleksnosti i da u toj kompleksnosti, dajući prioritet nečemu, ne zanemari ono što je priroda te institucije. Ona je nekako sveobuhvatna briga o vjernicima – zaključio je Turčalo.