Kada su 4. novembra 2025. Njujorčani izabrali Zohrana Kwamea Mamdanija za 111. gradonačelnika, donijeli su odluku koja nadilazi granice lokalne politike.

Njegova pobjeda označila je presedan u američkoj javnoj sferi: po prvi put, najveći grad u zemlji vodi političar koji se otvoreno izjašnjava kao demokratski socijalist i musliman, piše Odgovor.ba.

U kontekstu američke tradicije u kojoj su i jedno i drugo dugo izazivali nelagodu, Mamdanijev izbor postao je test sposobnosti američke demokratije da se prilagodi novim društvenim realnostima — urbanim, multietničkim i generacijskim.

Dolazak u Ameriku

Rođen 1991. u Ugandi, sin je poznatog akademika i autora knjige Good Muslim, Bad Muslim: America, the Cold War, and the Roots of Terror Mahmooda Mamdanija, i filmske rediteljice Mire Nair. Odrastao je između Kampale i New Yorka, gdje se porodica trajno nastanila kada je imao sedam godina.

Diplomirao je afričke studije na Bowdoin Collegeu, a prije politike radio je kao socijalni radnik — iskustvo koje, kako kaže, „pokazuje da američki san najčešće propada zbog visokih stanarina, ne zbog lijenosti“.

Od pokreta do promjene

Pod sloganom „Homes, Not Handdcuffs“ (Domovi, ne lisice.), Mamdani je 2020. godine ušao u njujoršku skupštinu, porazivši partijskog veterana Aravellu Simotas i postavši jedno od najprepoznatljivijih lica nove Demokratske stranke.

Njegove inicijative — besplatan javni prijevoz, zamrzavanje stanarina, porez na luksuzne nekretnine — izazvale su bijes lobija, ali i stvorile pokret koji ga je 2025. doveo do gradske vijećnice.

Već uoči izbora imao je dvocifrenu prednost nad bivšim guvernerom Andrewom Cuomom, čija se kampanja raspala pod teretom rasističkih i islamofobnih insinuacija i vlastitih političkih skandala.

U radio-emisiji sa Sidom Rosenbergom, Cuomo se smijao dok je voditelj sugerirao da bi Mamdani „slavio 9/11“ — izjava koja je, prema novinaru Politica Nicku Reismanu, „označila kraj svake ozbiljne debate“.

Izborna noć: historijski rezultati

Prema službenim projekcijama New York Timesa i Associated Pressa, Zohran Mamdani je pobijedio s 50% glasova, ispred Andrewa Cuoma (41%) i republikanskog kandidata Curtisa Sliwe (7%).

Prema podacima New York City Board of Elections, na izborima je zabilježeno više od dva miliona glasova — što je prvi put od 1969. godine.

Kako su naveli izborni zvaničnici, „ova izlaznost svjedoči o izuzetnoj političkoj mobilizaciji u gradu, kakva nije viđenaviše od pola stoljeća.“

Ukupna izlaznost iznosila je gotovo 59% registriranih birača, najviša u posljednjih trideset godina.

Grad kao laboratorij demokratskog socijalizma

Mamdani se otvoreno identificira kao demokratski socijalist, ideološki okvir koji — nakon iskustava Bernieja Sandersa i Alexandrije Ocasio-Cortez — više ne djeluje kao utopija, već kao mogući institucionalni model američke politike.

U zemlji u kojoj su socijalna prava dugo smatrana prijetnjom, a ne temeljom društva, čak i mali pomaci u tom pravcu — od Sandersa, preko Ocasio-Cortez, do Mamdanija — označavaju značajan iskorak u redefiniranju granica političke mašte.

Mnogi tu promjenu vide kao institucionalizaciju progresivnog ideala, a Mamdani je sada njen najvidljiviji nosilac. Njegova pobjeda ne znači revoluciju, već restauraciju demokracije — vraćanje političkog procesa građanima koji su iz njega najčešće bili isključeni.

Ukupna izlaznost iznosila je gotovo 59% registriranih birača, najviša u posljednjih trideset godina.

Za razliku od kalifornijskog guvernera Gavina Newsoma, oličenja liberalnog establišmenta, Mamdani je bio previše radikalan i za vlastitu Demokratsku stranku, čak i u gradu koji se tradicionalno smatra njenom avangardom.

Mamdani ne krije da mu je Bernie Sanders uzor i saveznik. Promjene koje najavljuje nadilaze i ono što je Sanders mogao zamisliti u knjizi Naša revolucija: budućnost u koju vjerujemo (Kontrast, 2017).

Sanders je tada upozorio da medijski „pristup politici kao zabavi“ najviše koristi političarima poput Donalda Trumpa, „iskusnim zabavljačima“.

Mamdani, nasuprot tome, gradi karijeru na suprotnom principu: ne zabavlja birače, nego govori o onome o čemu američka dvostranačka scena šuti desetljećima — o stanovanju, radu, dostojanstvu i pravu na grad.

Uprkos prijetnjama i otvorenim pozivima pojedinih Trumpovih pristalica da ga se „deportuje kao prijetnju“, Mamdani ostaje miran. Njegov politički stil — odmjeren, racionalan, ali utemeljen u vrijednostima solidarnosti — pokazuje da je moguća alternativa američkom spektaklu moći: politika koja ne zabavlja, nego objašnjava.

Historijski presedani: Washington i Colau

Uspjeh Mamdanija već se poredi s dvije figure koje su redefinirale pojam progresivne gradske vlasti: Haroldom Washingtonom u Chicagu i Adom Colau u Barceloni.

Godine 1983. Washington je postao prvi afroamerički gradonačelnik Chicaga, okupljajući multietničku koaliciju protiv korumpirane političke mašinerije.

Njegov mandat, prema obilježio je pokušaj „preusmjeravanja gradskih resursa prema onima koji su najduže bili isključeni iz procesa odlučivanja“.

Tri decenije kasnije, Ada Colau je u Barceloni ponovila taj eksperiment s evropskim licem. Aktivistica koja se borila protiv deložacija uvela je moratorij na deložacije, ograničila špekulativni turizam i razvila digitalne platforme građanskog učešća (Decidim.Barcelona).

I Washington i Colau dokazali su da gradska politika može biti prostor otpora neoliberalizmu, a ne samo administrativni servis kapitala.

Mamdani sada stoji na tom istom raskršću — između idealizma i realpolitike, između vizije i otpora.

„New York nije Amerika“

Kada se pokušava shvatiti simbolička težina Mamdanijeve pobjede, neizbježno se nameće stara opaska izraelskog satiričara Ephraima Kishona, koji je u svojoj čuvenoj humoreski „New York nije Amerika“ napisao: „New York je središte svijeta! New York je veličanstven! New York nije Amerika.

Jedan musical na Broadwayu više vrijedi nego sva krda goveda Texasa i Arizone skupa.“

Kishonova ironija danas zvuči kao proročanstvo: grad koji „nije Amerika“ postao je mjesto gdje su solidarnost, javno dobro i politička imaginacija ponovo postali legitimni pojmovi.

U tom gradu — svjetioniku kontradikcija i mogućnosti — Zohran Mamdani započinje eksperiment koji bi mogao promijeniti ne samo New York, nego i samu ideju Amerike.