Svijet se mijenja. Brže i nepredvidljivije nego što bismo željeli… Tijekom protekle godine svjedočili smo turbulencijama u Siriji koje su dovele do iznenađujućeg bijega Bashara al-Assada i dolaska na vlast Ahmeda al-Share, koji se smatra džihadistom. Sa svim posljedicama o kojima se, međutim, ne priča javno, prenosi Kliker.info.

Nakon promjena u Kapitolu, entuzijazam za podršku Kijevu postupno, ali sigurno opada. U Bruxellesu, s druge strane, ne nedostaje entuzijazma, ali problemi su uglavnom povezani s mogućnostima za nastavak podrške. Osim toga, postoji i neslaganje među državama članicama NATO-a oko opsega i oblika pomoći za Volodimira Zelenskog. Duo Budimpešta-Bratislava koji simpatizira Moskvu zasad nije stekao nove pristaše, ali sjeme sumnje je posijano.

Bliski istok je već drugu godinu zaredom poprište krvavih sukoba koje su mnoge države članice UN-a i EU-a definirale kao genocid. Vrhunac, bar za sada – a nadamo se da će tako i ostati – bila je razmjena udaraca između Tel Aviva i Teherana i intervencija SAD-a koja je uslijedila. Potencijal da se ovaj sukob proširi na Stari kontinent u ovoj fazi je zanemariv, ali nova eskalacija i moguća podrška Teheranu od strane nekih islamskih zemalja mogle bi donijeti neugodna iznenađenja.

(Ne)mirni Balkan

U pozadini svega toga, sve na Balkanu je, bar naizgled i na površini, mirno. Grčka, Bugarska i Rumunjska, unatoč povremenim korupcijskim skandalima u Ateni i Sofiji, kao i histeriji u Bukureštu oko predsjedničkih izbora, čine se stabilnima, a ta stabilnost izravno je povezana s činjenicom da su sve tri države članice NATO-a i EU-a. Povrh toga, Bugarska i Rumunjska su 1. siječnja 2025. postale punopravne članice Schengenskog prostora, a Sofija očekuje uvođenje eura od početka sljedeće godine. O stabilnosti u Hrvatskoj svjedoči činjenica da je zemlja primljena u EU 6 godina nakon Bugarske i Rumunjske, ali se prije njih pridružila Schengenu i eurozoni. Uvođenje eura izazvalo je nezadovoljstvo, no i to je prevladano.

Međutim, situacija je drugačija na Zapadnom Balkanu.

Tko bi prije 10-15 godina vjerovao da će jedina nedvojbeno stabilna i interno mirna zemlja u regiji trenutačno biti Albanija? Tirana je ostvarila svoj cilj – odvojila se od Sjeverne Makedonije u procesu integracije u EU. Edi Rama je uvjerljivo pobijedio na izborima, oporba je podijeljena i praktički nesposobna ugroziti socijalističku vladu, gospodarstvo zemlje je u usponu, ostvareni su zapaženi rezultati u borbi protiv korupcije i organiziranog kriminala.

“Srbija ključa”

Srbija već gotovo pola godine ključa. Očekivanja vlasti u Beogradu da će se građansko nezadovoljstvo postupno i prirodno smiriti ne samo da se nisu opravdala, već je situacija i eskalirala. Masovni prosvjedi tijekom ljeta, koji su sredinom kolovoza doveli do vala nasilja i policijske represije režima, prema promatračima, doveli su društvo nadomak građanskog rata. Usred eskalacije, Aleksandar Vučić, kao i obično, traži krivca svugdje, samo ne u svojoj korumpiranoj vlasti. Srbija je nesretna zemlja, okružena neprijateljima, strani špijuni inspiriraju prosvjede, globalna zavjera je kriva za društvene i ekonomske probleme itd, itsl.

Što se tiče potonjega, umjesto da razvija svoje gospodarstvo, Srbija se militarizira najbrže od svih zemalja u regionu. I to u bliskoj suradnji s Iranom i Kinom! Dobra stvar je što je Beograd, ipak, kupio „Rafale“ od Pariza, a ne „Suhoj“ od Moskve.

U Sjevernoj Makedoniji svjedočimo posljednjim mirnim mjesecima prije vruće jeseni, s obzirom na lokalne izbore zakazane za listopad 2025. Ne očekuju se ozbiljna iznenađenja, a bit će zanimljivo vidjeti je li Skoplje naučilo lekciju iz nedavnih odluka Bruxellesa u podršci takozvanom francuskom prijedlogu ili će protubugarska kampanja, tradicionalna za izborna razdoblja, ponovno preuzeti vodstvo.

Podsjećamo da se 2021. glavna optužba protiv aktualne gradonačelnice Skoplja Daniele Arsovske koja je uvjerljivo pobijedila na izborima i koju je podržao VMRO-DPMNE, nije odnosila na njezin program i stručnu kompetenciju, već na činjenicu da posjeduje bugarsku putovnicu. Kao i u Srbiji – u Sjevernoj Makedoniji je „sve u redu“, nema korupcije, gospodarstvo cvjeta, ali vanjski neprijatelj (misli se na Atenu i Sofiju) „ne spava“. Ima li sličnosti između Beograda i Skoplja? Usput – za tragediju u Kočanima – u kojoj je živote izgubilo 62 mladih ljudi, a 200 ih je povrijeđeno – isključivo je kriva prethodna vlast! Tako je to na Balkanu.

Situacija na Kosovu, također, ne izgleda dobro. Albin Kurti je pobijedio na izborima, ali već tri mjeseca ne uspijeva osigurati većinu za formiranje vlade. Pokušao je skoro sa svakim, ali bezuspješno. To znači nove izbore, novu kampanju, nove spekulacije o sigurnosti na sjeveru Kosova.

„Vanjski neprijatelji“

Imajmo na umu da s obzirom na trenutačnu Vučićevu situaciju, nipošto ne bismo smjeli isključiti njegov pokušaj prebacivanja problema. Na koga? Na „vanjskog neprijatelja“. A najprikladnije mjesto za eskalaciju koja je korisna i za Vučića i za Kurtija je sjeverno Kosovo. Ili Republika Srpska. Kad smo već kod Republike Srpske, nemojmo isključiti Bosnu i Hercegovinu iz slagalice. Iako se situacija tamo godinama nije promijenila. Različiti narodi (Srbi, Hrvati, Bošnjaci) međusobno pregovaraju iza kulisa, država funkcionira na autopilotu, osuđeni Milorad Dodik prijeti odcjepljenjem i barem jednom godišnje posjećuje ruskog predsjednika Vladimira Putina. Ovo potonje definitivno nije po Vučićevom ukusu, ali kao što smo rekli – Balkan. Štoviše, garniran ruskim interesima.

Republika Crna Gora je u posljednje vrijeme izvan središta pozornosti. Zemlja je članica NATO-a i unatoč određenim trenjima između Srba i Crnogoraca, situacija je mirna, gospodarstvo relativno stabilno, a zbog niza drugih problema Moskva i Beograd smanjili su pritisak na Podgoricu. Ali ne zaboravimo pokušaj državnog udara 2016. godine.

Svijet se mijenja. Nadajmo se da možemo odgovoriti na izazove.