Izraelski novinar i kolumnista lista Haaretz, Gideon Levy, u svojoj kolumni upozorava da je aktuelni talas negiranja gladi u Gazi jednako odvratan kao i negiranje Holokausta. Levy ističe da je u Izraelu takvo negiranje postalo „društveno prihvatljivo“ i dio lokalne političke korektnosti, pri čemu se tvrdnje o namjernom izgladnjivanju stanovništva prikazuju kao „antisemitske teorije zavjere“.

Levy podsjeća da negatori Holokausta tvrde da on nikada nije ni postojao ili da je broj žrtava bio minimalan, te da je riječ o zavjeri kako bi se izvukla odšteta i suosjećanje. Za takvo negiranje u mnogim zemljama se ide u zatvor, dok su negatori obilježeni kao antisemiti.

On naglašava da se sličan obrazac sada ponavlja u Izraelu: „Uz početak namjernog smrtonosnog izgladnjivanja, nije ostalo ništa drugo nego preći na negiranje, ništa manje odvratno nego negiranje Holokausta.“

„Nema gladi“ glavna mantra izraelskog društva

Levy opisuje da je u izraelskoj javnosti i medijima zavladala kampanja negiranja: tvrdnje da u Gazi nema gladi, da su snimci patnje izmišljeni ili da su djeca koja umiru od neuhranjenosti „samo dio propagande“.

„To je ono što se događa kada ponestane izgovora i propagande, kada moralno posrnete do te mjere da poričete glad čak i kad su prizori pred vašim očima.“

On navodi primjere, poput žene koja je tvrdila da su slike gladi zapravo iz Jemena ili da su generisane uz pomoć umjetne inteligencije, te izraelskih istraživača koji su pisali esej u kojem negiraju genocid u ratu „Mačevi od čelika“.

Negiranje kao konstanta izraelske politike

Levy podsjeća da je negiranje prisutno još od Nakbe 1948. godine, koja je, prema izraelskoj naraciji, „nikada nije ni postojala“.

„Nema društva na svijetu koje živi u tolikom samoporicanju, a za to je velikim dijelom odgovorna slobodna štampa,“ ističe on.

U tekstu naglašava i brutalnost tvrdnji da „nema gladi jer na granici čekaju kamioni, a roditelji djece koja umiru od gladi su pretili“, ili da „borci Hamasa jedu banane u tunelima“. Prema Levyju, to nije samo izbjegavanje krivice, već i izrugivanje žrtvama: „Reći majci koja drži mrtvo dijete u naručju da nema gladi znači ismijavati je u njenoj boli.“

Levy zaključuje da su slike djece koja umiru od gladi preplavile svjetske medije, ali da se u Izraelu i dalje širi uvjerenje da su one lažne. „S istom sigurnošću kojom su tvrdili da gasne komore nisu postojale, danas tvrde da nema gladi u Gazi.“