Piše: Istraživački tim CESTS

Sigurnost nema alternativu

U svijetu koji sve više klizi u nestabilnost, male i ranjive države poput Bosne i Hercegovine suočene su sa nizom prijetnji koje prevazilaze njihove individualne kapacitete. Geopolitički potresi, ratovi, hibridne prijetnje, terorizam, klimatske promjene, tehnološke transformacije i urušavanje međunarodnog poretka – sve to kreira sigurnosno okruženje u kojem opstaju samo oni koji su dio snažnih savezništava.

Za Bosnu i Hercegovinu, članstvo u NATO-u nije pitanje izbora, već nužnost. Sigurnost i stabilnost, a time i budućnost zemlje, zavise od kolektivne zaštite i međunarodne podrške koju NATO pruža.

U kakvom sigurnosnom okruženju se BiH nalazi?

Savremeno sigurnosno okruženje je sve kompleksnije, dinamičnije i nepredvidivije. U tom ambijentu, Bosna i Hercegovina se suočava sa nizom izazova koji je čine izuzetno ranjivom.

U nastavku su predstavljeni ključni sigurnosni izazovi sa kojima se zemlja suočava:

1. Hibridni rat – nevidljiva, ali razorna prijetnja.

Šta je hibridni rat? To je kombinacija vojnih, političkih, ekonomskih, informacionih i cyber sredstava s ciljem destabilizacije i slabljenja protivnika bez formalnog proglašenja rata. U takvom sukobu granice između rata i mira su nejasne.

Zašto je to važno za BiH? Bosna i Hercegovina je već godinama meta hibridnog djelovanja koje dolazi spolja, ali i iznutra. Dezinformacije, manipulacije u medijima, podrivanje državnih institucija, zloupotreba religijskih i kulturnih veza, energetska ovisnost, politička ucjena i izazivanje etničkih tenzija – sve su to elementi hibridnog rata koji se svakodnevno vode protiv BiH. Projekti poput “Srpskog sveta” i pokušaji formiranja “trećeg entiteta” predstavljaju organizovane napade na državni suverenitet, često uz tihu podršku stranih centara moći.

2. Konvencionalni rat – realna prijetnja i u 21. vijeku.

Iako zvuči kao relikt prošlog stoljeća, agresija Rusije na Ukrajinu pokazala je da je oružani sukob i dalje sredstvo ostvarivanja političkih ciljeva. Time je ozbiljno poljuljan princip nepovredivosti granica u Evropi.

BiH je okružena državama koje posljednjih godina značajno jačaju svoje vojne kapacitete, često uz retoriku i politike koje dovode u pitanje suverenitet BiH. U tom kontekstu, ne treba zanemariti mogućnost da se i prema BiH, u ekstremnim okolnostima, pokuša primijeniti sila.

3. Terorizam – asimetrična prijetnja sa globalnim implikacijama

Terorizam je prijetnja koja dolazi i spolja i iznutra. Terorističke grupe, često podržane od strane država ili dijaspore, koriste propagandu, cyber prostor i globalne krize za regrutaciju novih članova, organizaciju i izvođenje napada.

Za BiH je dodatno opasno što se pojedini krugovi trude da je predstave kao “leglo” ekstremizma, posebno ciljajući bošnjačko-muslimanske zajednice. Takvo targetiranje, koje često dolazi iz nacionalističkih i antibosanskih centara moći, ima za cilj dodatno stigmatizirati BiH i usporiti njenu međunarodnu integraciju.

4. Ilegalne migracije – izazov sigurnosti, ali i humanosti.

BiH se nalazi na migrantskoj ruti između Bliskog istoka i Zapadne Evrope. Sukobi, siromaštvo i klimatske promjene tjeraju ljude iz sjeverne Afrike i Azije ka Evropi.

Dok su migracije prirodan fenomen, njihova zloupotreba u političke svrhe – kao oblik pritiska ili destabilizacije – već je viđena u drugim državama. U BiH, slab institucionalni kapacitet i političke podjele dodatno otežavaju upravljanje ovim izazovom.

5. Globalna nadmetanja – BiH u unakrsnoj vatri velikih sila.

U novom hladnoratovskom okruženju, NATO i Rusija, te sve više i Kina, takmiče se za uticaj širom svijeta – uključujući i Zapadni Balkan. BiH, kao nestabilna i neintegrisana država, postaje idealno tlo za geopolitičke igre. Dok Rusija pokušava spriječiti približavanje BiH NATO-u, Kina kroz ekonomski uticaj (infrastrukturni projekti, kreditne linije) gradi svoju prisutnost. Istovremeno, signal iz SAD da Evropa mora sama preuzeti više odgovornosti za svoju sigurnost dodatno komplikuje poziciju BiH.

6. Revolucionarne tehnologije – novo oružje, novi rizici.

Nove vojne tehnologije, poput autonomnih Sistema naoružanja, vještačke inteligencije i cyber oružja, mijenjaju način ratovanja. Ratovi budućnosti neće se voditi samo tenkovima, već i tastaturama, algoritmima i elektromagnetnim impulsima.

BiH, sa svojim ograničenim kapacitetima i zastarjelom infrastrukturom, ne može samostalno odgovoriti na ove prijetnje. Saradnja sa tehnološki razvijenim partnerima iz NATO-a jedini je realan put ka očuvanju sigurnosti.

7. Borba za resurse – BiH kao geostrateško blago.

BiH posjeduje velike rezerve pitke vode, obradivog zemljišta i rijetkih minerala poput litija, bora i magnezija, kao i plemenitih metala. U svijetu u kojem resursi postaju važniji od nafte, ove zalihe postaju predmet strateškog interesa.

Bez jasne i stabilne zaštite, ovi resursi mogu postati izvor eksploatacije, sukoba i destabilizacije. Članstvo u NATO-u omogućava pravnu, institucionalnu i sigurnosnu zaštitu tih nacionalnih bogatstava.

8. Klimatske promjene – priroda kao izvor nesigurnosti.

Sve učestaliji ekstremni vremenski događaji, poplave, suše i klizišta već su pokazali koliko je BiH ranjiva. Osim fizičke štete, klimatske promjene ugrožavaju i poljoprivredu, snabdijevanje hranom, te podstiču migracije.

NATO je već razvio mehanizme za odgovor na klimatske krize i katastrofe. Članstvom u Savezu, BiH bi dobila pristup resursima i podršci koji mogu spasiti ljudske živote i imovinu.

9. Erozija međunarodnog poretka – svijet bez pravila.

Vijeće sigurnosti UN-a sve češće je paralizovano vetima velikih sila. Pored toga, sve više država ignoriše međunarodne norme i koristi silu za postizanje svojih ciljeva.

U takvom svijetu, male i neutralne države poput BiH postaju najranjivije. One više ne mogu računati na “opću pravdu”, već isključivo na kolektivnu zaštitu kroz savezništva.

10. Zastoj u euroatlantskim integracijama – poklon neprijateljima BiH.

Zbog unutrašnjih blokada, podjela i vanjskog uticaja BiH tapka u mjestu kada je riječ o NATO i EU integracijama. Vanjski akteri, poput Rusije, aktivno djeluju kako bi spriječili napredak BiH ka NATO-u i EU, koristeći domaće političke aktere kao instrumente destabilizacije.

Zastoj ne znači status quo – on znači nazadovanje. Dok BiH stoji, drugi akteri djeluju: destabilizuju, podrivaju, regrutuju i šire uticaj.

11. Korupcija – unutrašnji neprijatelj broj jedan.

Prema Amnesty International-u, Bosna i Hercegovina je najkorumpiranija zemlja u region. To direktno utiče na njenu sigurnost. Korumpirane institucije su slabe, neefikasne i podložne manipulaciji. Korupcija slabi vojsku, policiju, pravosuđe i obrazovanje.

NATO standardi zahtijevaju borbu protiv korupcije – ne samo radi ulaska u Savez, već primarno radi vlastite održivosti.

12. Demografski slom – tiho pražnjenje zemlje.

BiH ubrzano gubi stanovništvo. Mladi odlaze, natalitet opada, a prosječna starost je među najvišima u Evropi. Ovakvi trendovi znače manju radnu snagu, slabiju odbrambenu spremnost i gubitak društvene kohezije.

Bez sigurnosti, nema ni razvoja, a bez razvoja – ljudi odlaze. Članstvo u NATO-u je signal stabilnosti i povjerenja koji može zaustaviti ovaj trend.

Zaključak: NATO kao štit opstanka.

Bosna i Hercegovina nema luksuz neutralnosti. U vremenu globalnih kriza, regionalnih ambicija i unutrašnjih slabosti, integracija u NATO-u više nije pitanje ideologije, već opstanka. Neprijatelji BiH to znaju – zato ga i pokušavaju spriječiti.

Članstvo u NATO-u znači sigurnosni kišobran pod kojim se mogu graditi stabilne institucije, razvijati ekonomija i zaštititi prava svih građana, bez obzira na vjeru, naciju ili političku pripadnost. Građani BiH zaslužuju život bez straha, političku stabilnost, ekonomski rast i evropsku budućnost. Sve to počinje sigurnošću. A sigurnost počinje članstvom u NATO-u. Građani to moraju znati – jer od naše podrške zavisi sigurnost naše djece.

Zato je ključno da Bosna i Hercegovina postane članica NATO-a. Ne sutra. Danas.