Piše: Kamal Ozturk

Američki predsjednik Donald Trump objavio je sporazum o prekidu vatre između Izraela i Irana.

Dobro, to nas ipak ne sprečava da postavimo pitanje: Hoće li izbiti rat između Turske i Izraela, slično onome što se dogodilo s Iranom?

Dopustite mi da počnem tamo gdje bih inače trebao završiti: sve dok se u centrima odlučivanja u Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) i Izraelu nalaze ljudi koji donose odluke na temelju iracionalnih teoloških uvjerenja, nijedna zemlja na svijetu neće biti sigurna.

Sve države koje danas misle da su u dobrim odnosima s Trumpom ili da nemaju problema s Izraelom moraju shvatiti da su izložene opasnosti od onih koji na svijet gledaju kroz iracionalnu teološku prizmu, prenosi Al Jazeera Balkans.

Upravo je to dilema s kojom se suočava Evropa. Svako ko ne djeluje u skladu s logikom i geopolitičkim realnostima, već se vodi iluzijama i opsesijama, sposoban je za ludilo bez granica.

Izrael je možda jedna od rijetkih zemalja koje tako otvoreno pokazuju svoje namjere, jer više ne krije san o „Obećanoj zemlji“, već ga je iz utopije pretvorio u jasno postavljen politički cilj. Svaka zemlja u regiji koja vjeruje da ima dobre odnose sa SAD-om, a njene granice se nalaze unutar onoga što Izrael smatra „Obećanom zemljom“, mora biti svjesna da je u budućnosti čeka američki šamar.

U SAD-u, također, postoji ideološki pokret srodan iracionalnom izraelskom načinu razmišljanja, a s njim je i ideološki usklađen. Suštinski problem zemalja u regiji leži u tome što još nisu shvatile da žive u svijetu kojim upravljaju države koje svoje odluke ne temelje ni na razumu ni na geopolitičkim realnostima.

Dvije faze tursko-izraelskih odnosa
Odnosi Turske i Izraela prošli su kroz dvije faze. U prvoj fazi, vlade koje su uspostavile bliske odnose s Izraelom više su usmjeravale svoju pažnju prema Evropi nego prema Bliskom Istoku. Iako Evropa nikada nije prihvatila Tursku kao punopravnu članicu, nastavila ju je držati pred svojim vratima, dajući joj tračak nade.

Tokom tog perioda, dok je Turska bila odsutna s Bliskog Istoka i distancirana od muslimanskih zemalja, Izrael je djelovao potpuno slobodno. Kad god bi Turska malo povisila ton, suočavala se s pritiskom iz SAD-a, a unutar zemlje su izbijali nemiri.

Druga faza počela je dolaskom Recepa Tayyipa Erdogana na vlast. Tada je Turska prvi put pokazala da Izrael ne može raditi šta god poželi u regiji i da Turska neće reći „da“ na sve. To se jasno pokazalo na Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu 2009. godine, kada je Erdogan rekao izraelskom predsjedniku: „One minute“ (Jedan minut).

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.