Piše: Dragan Bursać

Nije Milorad Dodik postao mirotvorac preko noći. Nije mu se, da oprostite, ogadilo pljuckanje po državi Bosni i Hercegovini, vrijeđanje međunarodne zajednice i istovremeno udvaranje Vladimiru Putinu uz slavski kolač. Nema tu nikakvog metanoja momenta, niti prosvjetljenja. Ono što gledamo ovih dana, to umiljavanje, to prenemaganje pred kamerama, to „ako vi povučete, i mi ćemo“, nije ništa drugo do čisti politički strah. I to opravdan. Jer po prvi put nakon dugo vremena – međunarodna zajednica (ipak) pokazuje zube, prenosi Al Jazeera Balkans.

A konkretan oblik tog straha jeste Dodikov „trgovački prijedlog“ koji je više jadan nego ciničan. Naime, čelnik SNSD-a otvoreno nudi povlačenje zakona koje je nedavno progurala Narodna skupština Republike Srpske – onih kojima se zabranjuje djelovanje državnim institucijama na teritoriji tog entiteta – ako međunarodna zajednica poništi Schmidtova rješenja.

„Jedino rješenje je u poništavanju voluntarizma Christiana Schmidta i svih rješenja koja je nametnuo. U tom slučaju Republika Srpska je spremna da na određeno vrijeme zamrzne zakone koje smo nedavno donijeli u Narodnoj skupštini. Hoćemo da damo šansu dijalogu i dogovoru tri naroda. Na dogovor i sada pozivam. Kako se dogovorimo, tako će nama biti. Ne nekima drugima“, rekao je Dodik.

Ne nudi kompromis, nego pregovara vlastitu slobodu
Ipak, treba jasno naglasiti: ovim porukama Dodik ne nudi kompromis, već pokušava ispregovarati vlastitu slobodu. Pokušava zamijeniti ustavni poredak za oslobađajuću presudu – što je pravni i politički nonsens. Jer podsjetimo, Dodik je 26. februara prvostepeno osuđen na godinu dana zatvora i šest godina zabrane obavljanja političke funkcije, zbog krivičnog djela neprovođenja odluke visokog predstavnika. I zato ovi prijedlozi zapravo govore koliko su zakoni, koje je Narodna Skupština RS-a na Dodikov prijedlog donijela, zapravo ništavni i nebulozni. Oni su tek malene fusnote u spašavanju laktaškog vožda. Ništa više i ništa manje od toga.

Ali šta je Dodika navelo da reterira?

Prvo, tu je razorna analiza američkog časopisa Foreign Affairs – ne nekakvog tabloida punog histerije, već jednog od najutjecajnijih glasila vanjskopolitičke elite SAD-a – koja hladno i jasno poručuje: Dodik može izazvati rat, ali Zapad mora i može da ga zaustavi. Nema tu više igre. Nema „on je samo lokalni šerif“, „da vidimo hoće li stvarno“, „pustimo ih, nek’ se sami dogovore“. Ne! Ako RS nastavi da ruši Dayton, Zapad ima pravnu osnovu da oduzme Brčko i pripoji ga Federaciji BiH. Šah-mat za bilo kakvu secesiju. I što je još važnije – poruka da je jeftinije i pametnije djelovati sada, nego kasnije kada bi Dodik možda zaista izazvao vatru u srcu Evrope.

Poruka iz Pariza: Hapšenje Dodika je jedino rješenje
Ima tu još jedna stvar koja je lokalnim medijima prošla ispod radara.

Dok se Aleksandar Vučić u Parizu trudio da zadrži sliku evropskog lidera otvorenog za kompromis, izbjegavajući da otkrije detalje svojih prijedloga Emmanuelu Macronu, najteže pitanje – Bosna i Hercegovina – ostalo je bez odgovora.

„Ne mogu da prihvatim da je jedino rešenje – sutra moramo da uhapsimo Milorada Dodika. To je katastrofalno rešenje, to je pravljenje problema“, rekao je Vučić nakon sastanka s francuskim predsjednikom Macronom, pokazujući zapravo koliko je spreman braniti čovjeka koji je direktno osuđen zbog nepoštivanja odluka visokog predstavnika. No, još važnije: „hapšenje Dodika kao jedino rješenje“ postao je aksiom i u Parizu jer ga, inače, Vučić ne bi pomenuo u tako dramatičnom svjetlu.

I tu je ključna stvar...

Kompletan tekst pročitajte OVDJE.