Kako je i zašto potomak Poslanikovog amidže Ebu Taliba došao u Sarajevo i ostavio neizbrisiv trag

  • Sinovi i kćerke ef. Gandure: Uvažena sarajevska porodica
  • Muhamed Gandura, unuk Halid ef. Gandure: Živi u Švicarskoj
  • Australski list „The Curier Mail“ iz Brisbejna objavio vijest o Halidu ef. Ganduri davne 1951. godine

Piše: Tarik Lazović

Dvadesetčetvrtog avgusta 1951. godine, australski list „The Curier Mail“ iz Brisbejna na naslovnoj stranici objavio je kratku vijest, pozivajući se na AAP – Australian Association Press, prenosi bh. informativni servis INS.

„Halid Gandura iz Sarajeva, Arap koji se doselio u Jugoslaviju 1888. godine, proslavio je svoj 113 rođendan.“

Vijest o dugogodišnjem imamu jedne od najživopisnijih mahalskih džamija u starom dijelu Sarajeva, Arabi Atik (Nova arapska džamija arp.) završila je na naslovnici novina u dalekoj Australiji vjerovatno zahvaljujući tada vrlo razgranatoj agencijskoj razmijeni. Ali, nije isključeno da je tamošnji urednik i sa te udaljenosti„namirisao“ dobru novinsku priču. No, osim jedne rečenice, nije imao više materija, a vjerovatno, ni prostora na naslovnici.

Najstariji Jugosloven

Ali, život hadži Halid ef. Gandure, Mekelije i Sarajlije i njegovih potomaka jedna je od najnevjerovatnijih, uglavnom neispričanih, bosanskih priča čiji su mnogi dijelovi još uvijek neistraženi.

U Jugoslaviji je, pedesetih godina, u medije došao kratkotrajno kao tada -najstariji Jugosloven. Nekoliko godina kasnije objavljena je i informacija o njegovoj smrti u 120. godini.

„Najstariji Jugosloven, Hadži Halid Gandura ili Hadarab, umro je u Sarajevu. Gandura je imao 120 godina. Rođen je 1838. godine u Meki. Imao je 7 sinova i 3 kćerke, od kojih 4 još žive, dok su drugi umrli i jedan sin je pao u NOB. Najstariji Jugosloven je živio u Plevljima do kraja Prvog svjetskog rata, a zatim se preselio u Sarajevo, gdje je ostao do svoje smrti. Prije nego što se naselio na našim mejstima, Gandura je bio trgovac i putovao je mnogim zemljama, putujući 30 puta u svoj rodni grad – Meku – pisao je ljubljanski „Dnevnik“.

Halid Gandura potomak je jedne od najuglednijih porodica iz svetog grada Meka.

Ghandour je porodično ime koje i danas u Saudijskoj Arabiji otvara mnoga vrata, ali su pripadnici tog plemena naselili brojna druga područja, pa i donedavni šef diplomatije Sudana, nosi isto prezime Gandur, ili Gandura, kako je u Sarajevu to ime prilagođeno bosanskom jeziku. Sheikh Sulaiman Mohammed Ghandoura, Halidov bliski rođak, sredinom je prošlog stoljeća bio i ministar u saudijskoj vladi.

Halidov unuk i nasljednik Muamed Ghandour, rođen u Sarajevu, a danas stanovinik Ciriha za bh. informativni servis INS kaže da njihova loza ima plemenito porijeklo i vodi korijene od Kurejšija, plemena kojem je pripadao poslanik Muhammed a.s.

- Moj djed je 38. genreracija od Ebu Taliba, amidže Poslanika Muhammeda a.s. Ebu Talib je bio brat poslanikovog oca Abdullaha. Priča o mom djedu je veoma interesantna za sve Sarajlije. Moj djed Sheikh Halid Muhamed od majke matere Selme Abuslin rođen je 1838.u januaru, a preselio na ahiret 25. februara 1958. godine – godine kaže Muhamed.

Aristokratsko držanje

Halid Gandura je ove prostore došao u svojim pedesetim godinama i vrlo brzo se prilagodio. Iz tradicionalno trgovačke porodice, koja i danas u Kraljevini vodi trgovačke korporacije, uspostavio je dobre odnose, prvenstveno u Sarajevu, gdje je došao nakon što je nekoliko godina proveo Pljevljima, u crnogorskom dijelu Sandžaka.

Tamo se i oženio Esmom.

Šta je Halida Ganduru dovelo u ove krajeve do danas, nije potpuno poznato. Nije došao pretjerano mlad da bi to bio pustolovni duh ili želja za avanturom.

Starije komšije iz njegove sarajevske mahale naslućuju da je Halid imao „možda i određenih problema“ u domovini te se skrasio u hiljadama kilometara dalekom Sarajevu. No, oni koji ga se sjećaju kažu da je imao pravo aristokratsko držanje, veliko vjersko znanje i nepokolebljiv duh.

To su ugledni ljudi iz sarajevske mahale Požegina, primjetili i ponudili mu da bude imam njihove džamije Arebi Atik, što je Gandura vrlo rado prihvatio.

Narednih decenija, Gandura je bio u službi Islamske zajednice, stekao veliko poštovanje, a zdravlje ga je dobro služilo i u poznim godinama. Što god da ga je natjeralo da svoju Meku i porodicu napusti u 19. stoljeću, isčezlo je u 20., pa je Gandura, u nekoliko navrata, uz blagoslov jugoslovenskog režima u Beogradu, putovao u Saudijsku Arabiju i obilazio porodicu. Ukopan je u Sarajevu, na mezarju Grlića brdo.

Sudbina njegove djece

Relativno ugodan položaj i status koji je ovaj Mekelija uživao u Jugoslaviji, osim zbog dobrih političkih veza koje je tadašnje komunističko rukovodstvo gajilo sa arapskim svijetom, Halid ef. Ganduri je u velikoj mjeri omogućila i činjenica da je jedan od njegovih sinova Muhamed Gandura, rođen prije tačno 100 godina, bio aktivni pripadnik otpora nacističkoj vlasti u Sarajevu i kao takav položio svoj život.

Prof. Smail Čekić, pominje Muhameda Ganduru u knjizi Genocid na Bošnjacima, među bošnjačkim žrtvama nacističkog koncentracionog logora Jasenovac.

„SPISAK ZATOČENIKA MINISTARSTVA UNUTARNJIH POSLOVA NDH, ZAGREB, 27. MART 1945. NEZAVISNA DRŽAVA HRVATSKA - MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA GLAVNO RAVNATELJSTVO ZA JAVNI RED I MIR

Odjel za javnu sigurnost - Odsjek za političko redarstvo Broj: V.T. 702-B/I-1945

Predmet: Popis zatočenika islamske vjere. Zagreb, dana 27.ožujka 1945

Muhamed Gandura, rođen je 1917. u Pljevlju, sin Halida i Esme, rođene Hadžimusić, neoženjen, uvoditelj dovoda, upućen u sabirni logor na priedlog Ž.R.O. u Sarajevu na vrieme od 3 godine; vršio komunističku promičbu, bio član komunističke organizacije te sakupljao za "crvenu pomoć".

Muhamed se nije vratio iz Jasenovca, ali je nakon Drugog svjetskog rata, dobio ulicu u Sarajevu. Riječ je o ulici smještenoj odmah niže ulice Požegina, u istoj mahali između sarajevskih Kovača i Medreseta, gdje je njegov otac živio i bio imam.

Ulici Muhameda Gandure je nakon agresije na BiH vraćeno ime koje je nosila ranije – Arapova. A, nosila je, ironijom sudbine, ime po još jednom Arapu koji je četiri stoljeća ranije doselio u Sarajevo i koji je vezan za pomenutu džamiju (o čemu će biti govora kasnije). Drugi Halidov sin, Jusuf Gandura je 1968. godine sa suprugom Zinetom Džaferbegović i djecom napustio BiH i odselio u Švajcarsku.

Jusufov sin Muhamed je danas veoma uspješan biznismen, koji je prema vlastitom priznanju imao važnu ulogu u poslovnom uspjehu rahmetli Adil-bega Zulfikarpašića. Muhamed je na društvenim mrežama napisao kako je njegova porodica uvezala Adil-bega, tada „prodavača satova u Švajcarskoj“ sa važnim ljudima iz porodice Ghandour.

- Eto, odakle milioni Adilu. Bilo ih je na stotine – naveo je Muhamed.

Mujezin za posebne prilike

Trećeg Halidovog sina, Huseina Husu Ganduru, obzirom da sam rođen u istoj ulici – Požeginoj samo nekoliko kuća niže, dobro pamtim. U mladosti je bio državni službenik, služio je i van Sarajeva, ali je do kraja života ostao u glavnom gradu BiH, i bez svojih direktnih potomaka.

U mahalsku je džamiju Arebi Atik počeo dolaziti u poznijim godinama, ali još uvijek dobrog zdravlja i snage. Zbog krupnog i nevjerovatno snažnog glasa, Huso je mujezin u džamiji gdje mu je otac bio imam, bio samo u posebnim prilikama, recimo, za Bajram. Tad bi mu kroz savršeni mekam na površinu izlazilo pravo mekansko porijeklo.

Na samom početku agresije, iako je imao možda i više od 70 godina, Husein Gandura se dobrovoljno prijavio u Teritorijalnu odbranu BiH, a nakon rata bio je jedan od donatora udruženja Obrazovanje gradi BiH. Kuća u ulici Požegina, u kojoj je Husein živio, danas je na prodaju.

Nastavit će se...

 

 

 

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar