Moje ime je Atifa ali me niko osim matere nije zvao tako. Za sve druge sam bila Tifka. I ja sam mrtva. Vise od trideset godina. U početku sam brojala godine, danas ih više ne brojim. Poginula sam krajem ljeta dok je dan još uvijek bio u maloj prednosti nad noći. Jesen još uvijek nije preuzela štafetu od ljeta koje je već uveliko pakovalo svoje stvari i kao trapavi turista koji napušta hotelsku sobu baca posljednji pogled i razmišlja da nije nešto zaboravio.
Pročitaj više