30 godina nakon smrti muža: Na Ahiret preselila supruga dr. Ahmeda ef. Smajlovića

  • Rahmetli Munira Smajlović sa predstavnicima Gazi Husrev-begove biblioteke tokom boravka u bolnici
  • (Foto: Facebook)

 Piše: Faruk Vele

Skoro trideset godina nakon smrti supruga, dr. Ahmeda Smajlovića, u utorak, 02. januara 2018. godine, u tišini bosanske zime u 76. godini na Ahiret je preselila Munira Smajlović rođ. Učanbarlić, rodom iz Prusca, piše bh. informativni servis INS.  

Dženaza je obavljena u četvrtak poslije podne namaza u haremu Begove džamije, a ukop na Gradskom groblju BARE.

Rodbina i prijatelji

Iza dr. Ahmeda i njegove supruge Munire nisu ostala djeca, ali jesu sestrići Aras i Armin Karabeg, snaha Senada, zet Zekir Karabeg, njeni Asmer, Enid i Omar, a s ponosom će ih se sjećati porodice Smajlović, Učanbarlić, Karabeg, Kišija, Hafizović, Suljagić, Siručić, Efendić, Begić…

Munira-hanuma je uoči smrti, također, učinila veliko djelo za IZ u BiH. Naime, dr. Smajlović je iza sebe je ostavio izuzetno bogatu biblioteku koju je rahmetli Munira početkom 2017.  godine u cjelosti (oko 6000 jedinica) poklonila Gazi Husrev-begovoj biblioteci. Najveću cjelinu ove biblioteke čine knjige na arapskom jeziku, s obzirom na školovanje i intelektualni opus rahmetli ‎Ahmeda-ef.

Tu je još bila i  pozamašna kolekcija, tada vrlo aktuelnih, serijskih publikacija (kulturne, političke, naučne i dnevne tematike) na arapskom jeziku ‎iz perioda njegova djelovanja (1950-1980), te savremenih latiničnih izdanja iz filozofije, književnosti i šireg spektra islamskih nauka.

Tako je, eto, zatvoren krug života jedne čestite porodice iza kojeg će ostati i velika djela, ali i sjećanje na tragediju jednog od najvećih islamskih učenjaka i istinskog predvodnika bosanskih muslimana, posebno tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća, dr. Ahmeda Smajlovića, dugogodišnjeg predsjednika Starješinstva Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije, šefa kabineta reisu-l-uleme i uglednog profesora Islamskog teološkog fakulteta (današnji FIN).

Prilika je ovo da se njegovog djela prisjetimo.

Prof. dr. Ahmed Smajlović rođen je 17. juna 1938. godine u Tokoljcima kod Srebrenice. Osnovnu školu završio je u rodnom kraju, a potom i Gazi Husrev-begovu medresu 1950. godine. Tokom 1962. godine upisao je kairski univerzitet Al-Azhar, gdje je uspješno završio studij arapskog jezika i književnosti, te magistrirao i doktorirao.

U januaru 1975. godine se vratio u BiH, gdje je bio šef kabineta reisu-l-uleme, a potom cijelu deceniju bio predsjednik Straješinstva Islamske zajednice BiH, Hrvatske i Slovenije.

Po otvaranju Islamskog teološkog fakulteta bio je imenovan vanrednim profesorom na predmetu akaida i islamska filozofija. Bio je član brojnih islamskih međunarodnih institucija, poput RABITA-e i Vijeća za džamije. Pokrenuo je časopis „Islamska misao“, a i začetnik je i izdavačke kuće iz koje je izrastao „El-Kalem“.

Preveo „Derviš i smrt“ na arapski

Bio je aktivan na kulturnom planu. Malo je onih koji znaju da je on na arapski jezik preveo je roman „Derviš i smrt“, te našu „Hasanaginicu“.

Nažalost, kako to često biva kod nas, upravo uz pomoć Bošnjaka, rahmetli Smajlović je rušen, klevetan, a potom anatemisan među svojim narodom i u Islamskoj zajednici, kojima je dao sve, pa i život.

Jer, bez sumnje, dr. Ahmed Smajlović bio je, pored ostalih pregalaca poput Kasima ef. Dobrače, reisa Sulejmana Kemure i drugih, bio jedna od najzaslužnijih osoba za razvoj Islamske zajednice u bivšoj Jugoslaviji između Drugog svjetskog rata i raspada Jugoslavije. U njegovo vrijeme su otvoreni FIN u Sarajevu, Zagrebačka džamija i mnogi drugi značajni objekti. Bio je znanstvenik i prosvjetitelj u najplemenitijem smislu. Otvorio je muslimane Jugoslavije prema svijetu, ali je i muslimane svijeta spojio s muslimanima s ovih prostora.

Smajlovićev asistent na FIN-u akademik Rešid Hafizovic ispričao je ranije autoru ovih redaka  da je profesor Smajlović bio u kontaktu sa širokim narodnim masama, posebno mladima. Bio je popularan. To nije odgovaralo tadašnjem SDB-u, ali ni pojedinim bolesno ambicioznim ljudima u Islamskoj zajednici, kojima je smetao.

„Na njega su se iznosile klasične objede, lijepljene su razne kvalifikacije koje nisu imale smisla. S ideoloških pozicija dolazile su optužbe da Smajlović do te mjere želi provoditi utjecaj islama da bi Bosna danas-sutra trebala biti muslimanska zemlja. A ono što su mu ljudi unutar Zajednice htjeli nakalemiti jeste da je bio nepošten, da je uzurpirao sredstva Zajednice, da je gradio vile vikendice, da je bio rastrošan putujući po Jugoslaviji i svijetu, što sve skupa nije bilo tačno. Provjere su pokazale da ni dinar nije uzeo sebi. Uprkos tome, neki su donijeli odluku da ga isključe iz Zajednice“, govorio je Hafizović ovom autoru u povodu 20. godišnjice Smajlovićeve smrti.

Smajlović je slomljen

Pojašnjavao je da je suština u činjenici da je tadašnji režim uporno želio staviti Smajlovića u svoju službu, ali da on nije pokazao nikakvu volju da mu služi. Zbog toga je i bio meta zloglasnog DB-a.

Dekan Fakulteta političkih nauka, dr. Šaćir Filandra kazao je istim povodom da je Islamska zajednica u slučaju Smajlovića poslužila kao „transmisija represivnom sistemu da provede svoje odluke“.

S tim u vezi, podsjetio je i na tzv. „Pokret imama“, koji se također javio 1988. godine, u godini Smajlovićeve smrti.

„Smajlović je bio obrazovan, mlad, perspektivan i ugledan. Stekao je doktorat na čuvenom sveučilištu, bio priznat i poznat u islamskom svijetu, a kod kuće je povratio ugled imamskog poziva. Bio je uzor imamima, smatrali su ga predvodnikom. Međutim, među imamima je vladalo mišljenje da je Smajlović bio slomljen uz pomoć partijskih kadrova u Zajednici. Po tom uvjerenju, dakle uvjerenju, a ne dokazu, cilj je bio spriječiti ga da postane reisu-l-ulema, čime bi na čelu Zajednice ostali mediokriteti i poslušnici. Na insistiranje na istini u slučaju Smajlovic partija se našla prozvanom. Kroz štampu je reagirala na više načina. Posljednjim u vidu feljtona, nastojeći Smajlovića diskreditirati i dezavuirati pokret imama“, kazao je Filandra.

Tlačenje u DB-u

Profesor FIN-a dr. Džemaludin Latić u razgovoru sa autorom ovih redaka prisjetio se da su se tokom procesa muslimanskim intelektualcima 1983. godine, na čelu sa Alijom Izetbegovićem, neki rukovodioci IZ u BiH svrstali uz politiku Saveza komunista, te ih optuživali za fundamentalizam.

20160523095606_75670.png - 30 godina nakon smrti muža: Umrla supruga dr. Ahmeda ef. Smajlovića

Dr. Smajlović: Veliki alim (Foto: TBT)

„Smajlović to nikada nije činio! Čak je jedini posjetio moga babu dok sam bio u zatvoru. Njegova supruga Munira mi je ispričala koliko su ga vodili na informativne razgovore, na poseban vid tlačenja, da ga prisile da nas optuži u javnosti. Da nas je optužio, ne samo da bi nama bilo teže, već bi taj užasni ideološki izvor (optužbe Bošnjaka za stvaranje islamske republike) protiv našeg naroda dobio na važnosti“, govorio je 2009. godine Latić.

Adnan Silajdžic, profesor na FIN-u, kazivao je da je dr. Smajlovic bio žrtva teških kleveta, bezobzirnih objeda, svakojakih kompromitacija i denuncijacija, izrečenih 1985. godine od strane najodgovornijih ljudi IZ BiH, da bi tek posthumno bio rehabilitiran 1990. godine.

„Rahmetli Smajlović je postao sinonim i uzor za oživotvorenje moralnoga zahtjeva u vlastitoj misli i praksi, sinonim moralne dosljednosti i kreativnog čina, dostojanstva lične egzistencije i imama, islamskoga radnika. Poticajnom, ponajprije u smislu njegova pregnuća u vjersko-kulturnom i vjersko-obrazovnom institucionaliziranju muslimana, te poziva na preuzimanje intelektualne i moralne odgovornosti islamskog poslanja i djelovanja u svijetu i vremenu u kojem živimo“, govorio je o Smajloviću prof. Silajdžić.

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar