"Neko je krv svoju lio, da bi ti musliman bio"

"Neko je krv svoju lio, da bi ti musliman bio"

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova! On je utočište svakome. Rodio nije i rođen nije.

Niko Mu ravan i sličan nije. Salavat i selam na Pečata vjerovjesnika i poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., njegovu časnu porodicu, Ehlu-l-bejt, ashabe, tabi'ine, uzoritu ulemu, čestite šehide, na sve muslimane i muslimanke, mu'mine i mu'minke – koji su nosili, koji danas nose i koji će do Sudnjega dana nositi u svome srcu Kelime-i šehadet, amin!

            Islam je nadnacionalna i internacionalna vjera. Ali to ne znači da musliman ne može voljeti svoj narod i naciju. Dapače, musliman treba i dužan je voljeti svoju domovinu, shodno riječima Pečatnog poslanika, Muhammeda, s.a.v.s.: „Ljubav prema domovini je dio imana (vjerovanja).“

Ono čemu se islam protivi jeste asabijjet – plemenska pristrasnost, nacionalni fanatizam, odnosno nacionalizam. Zato je Vjerovjesnik, a.s., kazao:

„Ne pripada nama onaj koji poziva u asabijjet, niti je od nas onaj koji se bori u ime asabijjeta i nije od nas onaj koji umre u asabijjetu.“ (Ebu Davud) Ne shvativši dobro ove riječi Učitelja svijeta, kao što ih i danas mnogi ne razumijevaju, jedan čovjek upita: „Allahov Poslaniče, da li u asabijjet spada to da čovjek voli svoj narod?“, na šta mu on odgovori: „Ne, nego je asabijjet da čovjek pomaže svoj narod u nasilju i nepravdi.“ (Musned Imama Ahmeda)

Čuli smo i vidjeli ovih dana kako naši dušmani veličaju i slave svoje zločince, nazivajući ih herojima, i to nas još jednom upozorava da prestanemo biti naivni i lahkomisleni. Pitanje koje ovdje trebamo postaviti sebi glasi: Da li mi poštujemo i vrjednujemo naše heroje, naše čestite borce?

One koje je Allah, dž.š., odlikovao u Kur'anu rekavši:

„Vjernici koji se ne bore - osim onih koji su za borbu nesposobni - nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, i On svima obećava lijepu nagradu. Allah će borcima, a ne onima koji se ne bore, dati veliku nagradu; počasti od Sebe i oprost i milost. Allah prašta i samilostan je.“ (Kur'an, 4:95-96)

Poslanik, a.s., je imao poseban odnos prema borcima i mnogo ih je cijenio. Jedne prilike je rekao hazreti Aliji, Zubejru, Mikdadu i još nekim ashabima, r.a., da odu do jedne doline, Revdatu Haha, i tamo zaustave ženu koja je nosila pismo idolopoklonicima u Mekku.

To pismo je bio poslao ashab Hatib b. Ebi Belta, r.a. Hazreti Alija i ashabi su pronašli pismo kod te žene, a u pismu je Hatib obavještavao mušrike o akcijama koje je Poslanik, a.s., poduzeo u pripremama za pohod na Mekku. Hatib je objasnio Poslaniku, a.s., da je pismo poslao kako bi se dodvorio idolopoklonicima Mekke i na taj način zaštitio svoju porodicu i imetak koji su mu tamo ostali. Hazreti Omer, r.a., je zatražio od Poslanika, a.s., dozvolu da ubije Hatiba, jer to je bila očita izdaja.

Tada je Vjerovjesnik kazao: „Ne Omere! On je bio učesnik Bedra. Šta ti znaš, možda je Allah pogledo učesnike Bedra i rekao: 'Radite šta hoćete, Ja sam vam oprostio.'“ (Buhari) Dakle, Hatib je imao jednu vrstu kredita i imuniteta samo zato što se borio u bitci na Bedru. Da li se mi danas sjetimo zasluga nekog našeg heroja, zaslužnog borca, u trenutku kada želimo da ga kritikujemo i napadnemo zbog neke pogreške? Naši čestiti borci se možda ne mogu porediti sa ashabima koji su se borili na Bedru, ali nam uvijek trebaju biti na pameti riječi iz jedne ilahije:

„Od bedranskog sinko polja, od pustinje pjeskovite, pa do Bosne šumovite, preko brda, sinjih mora – neko je krv svoju lio da bi ti musliman bio!“

Sjećamo li se mi često, znamo li dovoljno o našim herojima i zalužnim borcima? Znaju li naša djeca i omladina za Safeta Zajku, Hajrudina Mešića, Izeta Nanića, Envera Šehovića, Midhata Hujdura ili za našeg Bedrudina Milanovića?

Da li u svakodnevnom životu pokazujemo respekt prema borcima koji su boreći se za domovinu žrtvovali svoje tijelo, zdravlje i vrijeme koje su trebali provoditi sa svojim porodicama? I najzad, da li se borci međusobno poštuju i uvažavaju, odnosno da li su složni kao u toku agresije na našu domovinu? Poslušajmo i dobro zapamtimo riječi heroja i šehida Izeta Nanića, koje je jedne prilike uputio svojim borcima, a i svima nama:

„Kada se rasformira ova brigada, kada električar bude električar a ne obavještajac, kada svi vi budete na svojim radnim mjestima, da se isto ovako družite, poštujete i uvažavate, jer i poslije rata je rat!“

Mnogo puta smo se nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma uvjerili u ove riječi rahmetli Izeta Nanića: I poslije rata je rat. Danas se trebamo boriti protiv dušmana drugom vrstom oružja, a to je: obrazovanje, ekonomija, umjetnost, diplomatija i td.

Ne smijemo više biti naivni i vjerovati da će drugi biti prema nama fer samo zato što smo mi fer i merhametli. Suludo je vjerovati da te neće lav pojesti samo zato što ti nećeš njega. Trebamo naučiti lekciju od nekih životinja koje udružene rastjeraju i čopor gladnih lavova.

Dovim Allahu, dž.š, da našim šehidima podari najviše džennetske perivoje i deredže, da naše čestite borce nagradi, oprosti im i smiluje se na njih, a nama da podari više pameti pa da zbijemo i ujedinimo naše safove, amin!

Hatib Idriz ef. Bušatlić, Batuša, 24.11.2017.g. / 5. rebi'ul-evvel 1439.H.g.

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar