Analiza: Zašto Vučiću treba sukob sa Izetbegovićem?

Analiza: Zašto Vučiću treba sukob sa Izetbegovićem?

Piše: Faruk Vele

Ogromna lavina bijesa se jučer i danas iz Srbije sručila na Bosnu i Hercegovine zbog intervjua bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića za Deutsche Welle u kojem je, između ostalog, govorio i o Kosovu.

 "Što se mene tiče, dosad Kosovo bi trebalo da bude priznato. Sad će se naljutiti naše kolege, a naši pokušaji da se to dogodi samo su donijeli probleme unutar BiH, a nisu pomogli Kosovu", rekao je Izetbegović u intervjuu za DW.

 Vučićevi tabloidi

Na direktno pitanje hoće li BiH priznati kosovsku nezavisnost, Izetbegović je kratko rekao: "Nadam se da da", prenijeli su mediji.

Ovakvu izjavu Srbija i bh. entitet RS su protumačili kao najavu priznanja Kosova, pa već dva dana stižu prijetnje da „taj intervju komplikuje mnogo toga u regionu“, da će Srbija uskoro odgovoriti, a čelnik RS-a Milorad Dodik "cvjeta" i najavljuje blokadu Parlamenta BiH.

Najavljuju se zasjedanja Vijeća za nacionalnu sigurnost, a beogradski tabloidi vršite da "Bakir ponovo želi da kolje". A oni, kako reče Filip David, jedini ispisuju istinu o onome što stvarno misli Aleksandar Vučić. Atmosfera je to koja u najmanju ruku  podsjeća na devedesete.

Iako Izetbegović i njegov Kabinet već dva dana objašnjavaju šta je zapravo mislio bošnjački član Predsjedništva BiH i ukazuju na pogrešne interpretacije srbijanskih medija,  a pogotovo državne agencije Tanjug, koja je dio razgovora "prenijela netačno, izvan konteksta i tendenciozno, iskrivljujući samu suštinu izjave", slaba je korist od tog kupljenja perja. Zalud i objašnjenja novinara DW-a koji su pravili intervju. Srbijanskom predsjedniku, očito, u ovom trenutku treba jedan ovakav sukob, pa ne želi da mu "činjenice pokvare dobru priču".

"Umjesto da isprave očiglednu lažnu vijest koju su plasirali, iz Tanjuga su nastavili da obmanjuju javnost, izvrću činjenice i plasiraju nove neistine. Time je postalo jasno da Tanjug nije slučajno pogriješio, nego da iza svega stoji nečija namjera da se naruše odnosi Bosne i Hercegovine i Srbije te baci sjenka i kreira loša atmosfera uoči posjete Predsjedništva Bosne i Hercegovine Beogradu", saopćeno je iz Kabineta Izetbegovića.

Cijela situacija pomalo podsjeća na onaj događaj uoči agresije na našu zemlju kada je prvi predsjednik nezavisne RBiH rahametli Alija Izetbegović, nastojeći smiriti zabrinute građane, govorio da je za "rat potrebno dvoje", a uvijek lucidni akademik Muhamed Filipović ga upozorio da je "za rat potrebna jedna budala".

BiH se tako  i ovaj put, i to zbog Kosova, našla u poziciji da se nešto brani, izvinjava, objašnjava, traži halala... kao onomad zbog propusta u osiguranju i kamenovanja srbijanskog predsjednika u Srebrenici, koje i sam Izetbegović danas naziva "našom sramotom".

Tada se, sjetimo se, umjesto o 20. godišnjici genocida, pričalo o napadu na Vučića!? Da li će se scenariji ponoviti i uoči izricanja presude glavnom i odgovornom za Srebrenicu – zločincu Ratku Mladiću? Odgovor ćemo dobiti narednih dana, a nema sumnje da bi Beograd volio da vidi takav rasplet i da će sve uraditi da takav scenarij i dobije.

 Vučić je, očito, ponovo procijenio da ima dobar zicer za ostvaranje svojih unutrašnjih i vanjskopolitičkih ciljeva i zato po svaku cijenu želi sukob.

Najprije, na unutrašnjem planu uspjet će, kako vjeruje, da ponovo mobilizira javnost i dovede sebe u čuvenu Miloševićevu poziciju da "niko ne sme da vas bije". Ima to itekako veze i s mogućim parlamentarnim izborima, a o čemu će Aleksandra Vučić odlučivati već naredne sedmice.

S druge strane, lider Srbije na ovaj način želi i međunarodnu zajednicu da amortizira nakon ozbiljnih pritužbi uglednih srbijanskih novinara kod evropskih zvaničnika da je "gori i od Miloševića", ali i optužbi da sve više igra za Rusiju dok se dodvorava Zapadu. Nadalje, želi objasniti kako nisu baš samo Srbi loši momci na Balkanu, ali da će on osigurati "stabilnost Balkana", jer je "zato Srbija najvažnija".

Isto tako, vjeruje da mu se sve to u ovom trenutku može proći jer su izglađeni odnosi Srbije i Turske, kao i Ankare i Moskve.

Računajući da dobru saradnju i prijateljske veze Izetbegovića sa Erdoganom, kao i Erdoganove želje da jača veze s Beogradom i Moskvom, Vučić želi destabilizirati poziciju političkog Sarajeva.  Smatra da može  dovesti Izetbegovića u situaciju da turskom predsjedniku objašnjava zašto, navodno, narušava dobre odnose sa Srbijom. Erdogan je, podsjetimo,  Bošnjacima poručio "da nije za nacionalizam", i tu Vučić želi poentirati.

Tim prije jer je i turski lider u posljednje vrijeme oprezan u pogledu Kosova kojeg je nedavno čak usporedio sa situacijom na sjeveru Iraka, odnosno pozicijom Kurda.

"Kosovo je priznalo 114 zemalja, ali Kosovo, nažalost, u svijetu još uvijek nije postalo država, još uvijek ima problema. Kurdski političari i ne znaju šta je to politika, niti kako se postaje država. Misle da je za dovoljno reći "mi smo obavili referendum i gotovo je". Neće moći, niti je to moguće", naveo je Erdogan.

Istovremeno, pojedini srbijanski mediji agresivno "guraju" priču o navodnim dogovorima Vladimira Putina i Recepa Tayyipa Erdogana o sudbini BiH, što, naravno, koriste onako kako njima odgovara.

Ozbiljnu promjenu međunarodnih odnosa, dakle, prvi čovjek Srbije će sigurno  pokušati iskoristiti za interese svoje zemlje na Balkanu. Proaktivnom politikom, cilj mu je prisiliti Sarajevo da "ponovo pruža ruke Beogradu".

I to u osvit izricanja spomenute presude u slučaju "Mladić". Jer, Srbija ispravno razumije da će presuda Mladiću tu državu ponovo dovesti u nezavidnu međunarodnu poziciju.  Ma kako krvoloka iz Kalinovika prebacivali preko Drine i distancirali se od njega. I ne samo Srbiju, već i entitet RS.

Deklaracija za spas Srba

Samo naivni mogu vjerovati da Beograd slučajno toliko insistira da se Mladića pusti na "liječenje u Srbiju", da panično  traže posjete srbijanskih ljekara, što je, znakovito, zabranio i Haški trbinual.  Suđenje Mladićevim jatacima u Srbiji se proglašava državnom tajnom...

Ne manje važno, naprotiv, Vučić priprema i teren i za "deklaraciju za spas srpskog naroda" koju su brojni srbijanski intelektualci poistovjetili s Memorandumom SANU-a i "vremenom u bitkama i pred bitkama", koje "nisu oružane, mada ni takve još nisu isključene".

S pravom, jer deklaraciju ponovo pišu akademici SANU-a, odnosno Akademije nauka RS-a. Deklaracija će, također, biti predstavljena krajem ovog mjeseca, što opet koincidira sa presudom Mladiću, pa i željom da se napravi sukob na relaciji Beograd-Sarajevo. Posljednji događaji Vučiću trebaju poslužiti da opravda deklaraciju, jer, eto, i Izetbegović prijeti i ratom.

U svakom slučaju, ma kako bilo otvoreno insistiranje srbijanskih medija i politike da u Sarajevu i Bakiru Izetbegoviću vide neprijatelja, pa možda i "meku metu" za svoje šire interese, bh. zvaničnicima bi u ovakvim, bezmalo olovnim vremenima, trebalo više one mudrosti Alije Izetbegovića i dobre procjene o čemu i kako govoriti na međunarodnoj sceni. Ali i opreza. Zlu ne trebao.

Kako je Vučić napravio "igranku" Turskoj

Sličnu "igranku" Vučić je prije nekoliko godina napravio i samoj Turskoj. Tada je zahladnio odnose sa Ankarom poslije Erdoganove izjave u oktobru 2013. godine da je "Turska Kosovo, a Kosovo Turska".

Tada je Ankara morala objašnjavati kako je problematičan prijevod izjave, da Erdogan to nije mislio, a bivši šef diplomtije Ahmet Davutolu je zamolio  "Blic"(barem je tako naveo srbijanski list)  za intervju s ciljem otopljavanja odnosa dvije zemlje. Bez uspjeha. Vučiću je tada trebao "sukob s Turcima" radi unutrašnjih potreba. Baš kao što mu danas treba sukob sa Bakirom Izetbegovićem i Bošnjacima.

 

 

Komentari (1)

  • vasvija hrelja

    14.11.2017 17:18

    žene u međunarodnoj politici

Pročitaj sve komentare (1)

Ostavi komentar