Zašto smo klonuli duhom?

Zašto smo klonuli duhom?

Hvala Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova! On je utočište svakome. Rodio nije i rođen nije. Niko Mu ravan i sličan nije. Salavat i selam na Pečata vjerovjesnika i poslanika, Muhammeda, s.a.v.s., Njegovu časnu porodicu, Ehlu-l-bejt, ashabe, tabi'ine, uzoritu ulemu, čestite šehide, na sve muslimane i muslimanke, mu'mine i mu'minke – koji su nosili, koji danas nose i koji će do Sudnjega dana nositi u svome srcu Kelime-i šehadet, amin!

U historijskim knjigama je zabilježeno da su križari opsjedali jedan muslimanski grad dugo vremena. I kada su gotovo izgubili nadu da će ga osvojiti, javio se jedan svećenik koji je bio među njima, rekavši da će on lahko osvojiti grad ako mu dozvole da ode među muslimane. Došao je do kapija grada i rekao stražarima da želi postati musliman.

Muslimani k'o muslimani, obradovaše se novom muslimanu, primiše ga i ukazaše mu počasti. U međuvremenu, on ode na jedan kraj grada i sjede u halku da sluša predavanje nekog alima. Kada je na kraju predavanja taj alim upitao ima li neko nešto pitati, ovaj kripto-musliman stidljivo podiže ruku i upita:

„Možda je pitanje neumjesno, ali me zanima koje je boje bio pas stanovnika pećine Kehf?“ –

„Nemoj se ustručavati, ja sam izučavao nauke i znam odgovor. Pas je bio crne boje!“, reče alim.

„Hvala ti, dobri moj šejh!“, reče ovaj i zaputi se na drugi kraj grada.

Nađe tamo neku halku, sjede, i nakon predavanja se obrati šejhu:

„Halali, možeš li mi reći koje boje je bio pas onih mladića iz pećine Kehf?“

– „Naravno da to znam. Bio je bijele boje!“, odgovori taj učenjak.

„Jesi li siguran?“, nastavi ovaj, a alim već pomalo razdražljivo reče:

„Tako je. Ko god kaže drugačije on je glup i neznalica.“ –

„Dobro, dragi moj učitelju", reče kripto-musliman i ponovo ode do onog prvog alima te mu reče:

„Onaj šejh s drugog kraja grada reče da je pas bio bijele boje i da si ti glup i neznalica kada kažeš da je bio crne boje.“

Ovaj se žestoko naljuti, povede svoje učenike i napade onog drugog i njegove učenike. Svađali su se, vrijeđali, udarali. Za to vrijeme križari su ušli u grad i napravili pokolj.

Oba šejha su na kraju bila ubijena i sve njihove pristalice.

Mnogo puta kroz historiju muslimani su vodili jalove rasprave tipa: „Koje boje je bio pas stanovnika pećine Kehf?“

I često, prečesto, stradavali od ruke dušmana koji je iskoristio klonulost duha i slabost muslimana. Allah, dž.š., nam daje dijagnozu tog stanja, kada u 46. ajetu sure El-Enfal kaže:

„I pokoravajte se Allahu i Poslaniku Njegovu, i ne prepirite se da ne biste klonuli i bez borbenog duha ostali; i budite strpljivi, jer Allah je, zaista, na strani strpljivih.“

Komentarišući ovaj ajet, mufessiri kažu da on znači:

„Allahu i Poslaniku iskreno se pokoravajte, jer neiskrenost u vjerovanju dovodi do rasprave, a rasprave automatski prouzrokuju duhovnu slabost, svađu među vjernicima.“ Nadalje tumači Kur'ana vele da riječi 'tezhebe rihukum' u ovom ajetu znače: gubitak imana, snage i sigurnosti. Fahrudin Razi dodaje da se riječ 'rihun' u ovom ajetu odnosi na državu.

Dakle, ako se kao narod budemo prepirali i međusobno diskreditirali izgubit ćemo svoju državu. Ovim tumačenjem bivaju nam jasne riječi islamskih učenjaka: „Napravite državu u sebi, u svojoj porodici, pa će biti izgrađena i oko vas.“

Naša neiskrena i formalna pokornost Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku, s.a.v.s., uzrok je našim impotentnim raspravama i svađama, koje opet dovode do slabosti i klonulosti duhom. Bili mi svjesni toga ili ne, naši grijesi prvenstveno utječu na nas i naše porodice.

Lijepo je kazao Abdullah b. Mubarek: „Kada god sam pogriješio prema Allahu to se odrazilo na moju ženu, djeci i blago (stoku).“ U tom kontekstu znakovito je ovdje navesti pismo hazreti Omera, r.a., Sa'du b. Ebi Vekassu, r.a., koji je tražio pomoć tokom jedne bitke. Omer, r.a., mu je napisao:

„Poručujem tebi i tvojima da se Allaha bojite u svakom trenutku, jer je bogobojaznost najjače oružje u borbi. Poručujem tebi i tvojima da se više bojite svojih grijeha nego neprijatelja, jer vojska grijeha je mnogo opasnija. Ako budemo isti u griješenju, nećemo im ništa moći, jer ih je više i bolje su naoružani. Zato, stidite se Allaha i nemojte na Njegovom putu griješiti.“

 (Džamija u džematu Batuša, Gornji Vakuf, 10.11.2017.g. / 21 safer 1439.h.g.)

Hatib: Idriz ef. Bušatlić

 

Komentari (0)

Još uvijek nema komentara. Postavite prvi komentar!

Ostavi komentar